Sad
uviđam da je prava draž intelektualnog života – života posvećenog
učenosti, naučnom istaživanju, filozofiji, estetici, kritici – njegova
lakoća. On je zamjenjivanje složene stvarnosti jednostavnim
intelektualnim šemama; zamršena zbivanja života mirnom i formalnom
smrću. Neuporedivo je lakše znati mnogo, recimo, o istoriji umjetnosti i
imati duboke ideje o metafizici i sociologiji, nego lično i intuitivno
znati dovoljno o svojim bližnjima i imati zadovoljavajuće odnose sa
svojim prijateljima i ljubavnicama, svojom ženom i djecom. Pravo
življenje je mnogo teže nego sanskrit, ili hemija, ili ekonomske nauke.
Intelektualni život je dječja igra; zato su intelektualci skoloni da
postanu djeca – pa onda maloumnici i najzad, kao što politička i
industrijska istorija poslednjih vijekova jasno pokazuje , samoubilački
ludaci i divlje zvijeri. Potisnute funkcije ne umiru; one se izopače, pobune se i vrate primitivnosti. Ali mnogo je lakše biti intelektualno dijete, ili ludak, ili zvijer, nego skladan, odrastao i zreo čovjek.
Orhan Pamuk
კომენტარები ჯერ არ არის.
იყავი პირველი - დაწერე შენი კომენტარი